Vaš primerak knjige možete naručiti sanjem poruke: *u inbox na profilu: GORDANA MAKSIMOVIĆ ; *na mail:gordanamaksimovic4@gmail.com, *slanjem poruke na telefon: 064-44-901-08, *moguće je i lično preuzimanje; Očekujte zanimljiva darivanja uz svaki primerak vaše knjige!

уторак, 3. новембар 2015.

* NAŠI MALI OPTIMISTI

"Najbolje što možemo učiniti za našu djecu je da ih naučimo da vole sebe, a djeca uvijek uče na primjeru. Na taj način svi ćemo imati bolji život."



         Majka sam dva divna tinejdzera. Važnost pozitivnog razmišljanja upravo posmatram kroz ta dva meni draga bića. Zajedno sa njima sam odrastala, sazrevala i učila. Po vokaciji sam logoped i na mom fakultetu bilo je puno psihologije, tako da sam od samog početka razumela mnoge stvari i prepoznavala u svojoj deci. Sve što nisam znala, sve što što me je zbunjivalo, tražila sam pomoć, čitajući  sve što je vezano za  decu i za njihov razvoj. Naravno da mi u njhovom razvoju nije promaklo da ih učim da budu pozitivni i da u mnogim životnim situacijama i preprekama vide nešto dobro, vide lekcije koje će savladiti.
       Pozitivan način razmišljanja se, iz iskustva kažem, usadjuje od ranog detinjstva. Da li će dete razviti  pozitivan  ili negativan stav, odnosno kako će dete posmatrati svet oko sebe zavisi isključivo prvo od nas roditelja.
        Deca se rode sa svim znanjem. Roditelj  ponekad kao da se trudi da ga od  oduči od svega što znaju. Deca znaju i ko su i šta su, a onda roditelj stupa sa svojim strahovima, uverenjima i iz najbolje namere i ljubavi prema detetu, često greši. Roditelj je taj koji uči dete da svet treba da posmatra sa strahom, širom otvorenih očiju, da treba biti oprezan, da su ljudi loši i mnoge druge stvari koje zapravo zbunjuju deta da bude ono što jeste.
   Roditelj je taj koji treba da uči svoje dete da živi radosno i lako, bez straha od novih situacija, ljudi, bez zavisti, bez osećaja krivice. Roditelj treba samo da posmatra svoje dete i da vidi kako ono lako dobija sve što želi i da je ono zapravo kreator svoje stvarnosti. Zato pustite da deca budu ono što zaista jesu.

Kako decu da učimo pozitivnom ponašanju?

       Budite mu pozitivan uzor. Deca vas gledaju kakvi ste vi, kako vi reagujete. Deca vas manje slušaju, a više gledaju. Oni kopiraju vaše ponašanje. Oni posmatraju kako vi reagujete, kako govorite, da li se svadjate ili mirno kroz razgovor i delo pokazujete kako se neki problem rešava. Zato ako želimo da nam dete bude pozitivno, moramo početi od sebe i svog ponašanja. Važno je da se protiv svih prepreka i problema nosimo sa osmehom puni optimizma i nade u pozitivan ishod. Ako ste vi vedri, raspoloženi, takvo će i dete biti.
     Razgovarajte sa detetom, ohrabrite ga, sagledajte problem iz drugog ugla. U svakom problemu,  ili kako bih ja rekla izazovu ima nešto dobro, nešto što trebamo naučiti. Na taj način pričajte sa detetom. Ukažite mu da se u životu dešavaju i dobre i loše stvari. Da su to kontrasi koji nas teraju da radimo na sebi, da nanovo učimo i razvijamo se. To su lekcije koje moramo savladati.
     Učite decu kako da reaguju na probleme. Oni zapravo ne mogu uticati na to da li će se nešto dogoditi ili ne, ali mogu da utiču na to kako će reagovati. Pomozite detetu da veruje da može da ostvari svoje ciljeve, ohrabrite ga da prati svoje želje i da veruje da može ostvariti velike stvari u životu. Ali isto tako naučite ga da nijedno veliko delo nije nastalo, ako se nisu napravili prvi koraci i niz pokušaja .
      Optimizam i pozitivan stav su veoma važni jer doprinose da se deca osećaju bolje i fizički i psihički. Zaključujem da su roditelji ti koji u najvećoj meri oblikuju karakter deteta, pa prema tome oni su ti koji deci ulivaju optimizam i veru u sebe ili pak pesimizam. Zato je važno da od ranog uzrasta podstičemo decu na pozitivno razmišljanje.
Razmišljajmo optimistički za dobrobit svoje dece.
    Kao što u uvodu ovog teksta govorim o svojoj deci, kao divnim tinejdzerima, ja stojim iza svojih reči. Naravno iza svega toga stoji veliki rad i zalaganje roditelja, prvo kroz rad na sebi i na svom ličnom i duhovnom razvoju. Shodno tome da su roditelji primer svojoj deci onda je veoma lako zaključiti da i ono jednostavno iz primera uče. Ne kažem da nema iznimke, i da nema kontrasa i kod nas ali ih brzo i lako prevazilazimo. Bune se, bore se, ali na kraju ipak sledi  onaj poznati komentar, "mama biće sve dobro?", "misli dobro i bice dobro".... Naravno da se razumemo nije to dovoljno za život, potreban je veliki rad, trud, ali zaista sve je i lepše i lakše kada to radiš pozitivno motivisan, odnosno sa verom da će sve biti dobro.Onda se nalazite na vibraciji dobroga, vi se onda i dobro osećate, a kada se dobro osećate, vi u skladu sa osećajima i delate.
                                               

2 коментара:

  1. Poštovana Gordana kako u duhu pozitivnog stvoriti deci jubav prema školskim obavezam,kao ga motivisati u savladavanju ogromnog gradiva, kako i šta reći detetu posle lošeg dana, loše ocene, a da to ne zvuči kritički? Unapred se zahvaljujem!Biljana

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Postovana Biljana,odgovor na Vaše pitanje je u novom tekstu"Pozitivan duh i škola",nadam se da će Vam dati odgovore na Vaša pitanja.Pozdrav Gordana

      Избриши