Vaš primerak knjige možete naručiti sanjem poruke: *u inbox na profilu: GORDANA MAKSIMOVIĆ ; *na mail:gordanamaksimovic4@gmail.com, *slanjem poruke na telefon: 064-44-901-08, *moguće je i lično preuzimanje; Očekujte zanimljiva darivanja uz svaki primerak vaše knjige!

среда, 14. јун 2017.

~ Ah, ti naši tinejdžeri....~




   Vaspitanje dece je najvažniji i verovatno najteži posao u životu i nikada niste dovoljno sigurni da li ste to izveli na pravi i najbolji način. No, koliko god se trudili i dali sve od sebe, da svoju decu vaspitate na način kako najbolje znate i umete, sigurno nećete izbeći tinejdžerske bubice i sa time se morate pomiriti.
  Teško je, pogotovu kada ste u grupi roditelja koji su svo svoje umeće roditeljstva upotrebili, koji su brojnu literaturu pročešljali tražeći način i put, da doprete do srca svog borbenog, jogunastog, a pre svega uplašenog dečijeg srca, željnog ljubavi i vaše pažnje. Sakrili su svoju želju za pripadanjem, jer osećaju da odrastaju, da postaju veliki, i da stisak vašeg zagrljaja mora da popusti. Vi kao roditelji grčevito ih stežete i to samo  iz straha, zato što osećate da oni počinju da šire krila, da jačaju i da traže svoj put, put koji pripada samo njima.


 
  Koliko ste samo čekali taj trenutak, a  sada pokušavate da usporite vreme, da ih zadržite što duže kraj sebe, jer ste tako sigurniji i spokojniji. Ali na žalost to ne ide tako i to nije lako. Oni žele slobodu, ali žele i čvrst stisak. Oni  žele igru sa vama, a da ni sami nisu svesni toga. Samo da li ste vi spremni da uđete u igru sa njima i da povlačite prave poteze u pravom trenutku. E, tu će vam trebati puno veštine, znanja i vežbanja, puno uspona i padova, ali i puno strpljenja i živaca. Nekada nijedan vaš potez neće biti dobar, ma koliko se vi trudili, nijedna vaša reč neće biti shvaćena na pravi način, Ponekad ćete poželeti da vas nema..., ali ako umirite sebe i ostanete smireni i ta će oluja proći.
      Razumite ih da im tada nije lako, da je to njihov poziv za pomoć, da su to njihove borbe i da im je tada najpotrebniji vaš zagrljaj i nekada po koja reč koja umiruje. Kada se oluja smiri, pričajte, puno pričajte i pre svega slušajte, gledajte svoje dete u oči, imaju mnogo toga da vam kažu, ali ni sami toga nisu svesni. Budite otvoreni, budite detetu dostupni, dosledni i spremni da budete za njega tu kada ste mu potrebni. Shvatite da svako ponašanje vašeg deteta koje se kosi sa principima dobrog vaspitanja je zapravo pokušaj da se izrazi neka potreba. Imajte to u vidu i pokušajte da otkrijete šta se krije iza svega toga. Samo nikako ne zaboravite, da odmah u odnos unesete puno ljubavi. Ljubav otvara dušu, smiruje misli, donosi dobre osećaje, a sve su to preduslovi dobre i komunikacije između vas i vašeg tinejdžera. Ma koliko vam to bilo teško, ma koliko bi u tim trenucima radije se okrenuli i otišli glavom bez obzira, vratite se, udahnite duboko i prvi priđite i raširite ruke ka svom detetu. Videćete da će vam uzvratiti zagrljajem i da je to sve što mu treba, čvrst zagrljaj i obraz uz obraz. Ja to tako....
  Sada je vaš zadatak, kao roditelja, iznalaženje balansa između puštanja deteta da razvije krila, ali i postavljanje jasnih granica, jer dete bez granica postaje jogunasto i sebično. Zato je važno ograničiti ih i usmeriti, ali ne tako što ćete  im govoriti šta da rade. Ako bi ste svoje dete štitili od neuspeha, grešaka, padova ili borbe, vi bi ste  baš tako sprečili da se razvije, očvrsne, raširi svoja krila i uzleti.
  Još nešto dragi roditelji, manje pričajte, već budite primer onoga što želite da vidite kod svog deteta. Deca vas više gledaju, a manje slušaju. Čak ako i sve radite najbolje što znate i umete, izazova će biti i suza, galame, prepirke, treskanje vratima, ćutanja, samo znajte i to će proći. Vi kao roditelj morate to razumeti i na svoj način savladati stres u kojem ćete se naći, vaša komunikacija takođe mora biti smirena i direktna, a to će poslužiti kao primer vašem tinejdzeru.
  I kao što rekoh i to će proći...., nekada, sa neke druge vremenske distance, sećanje na taj  period će vas veseliti i mislićete da je sve to tako smešno i da su to bile slatke brige i nežne borbe.
   I ja sam majka dva tinejdzera, zato dobro znam šta vam govorim i imam potrebu da vam napišem par reči. Svi mi, dragi moji prolazimo slične stvari i ma koliko se trudili biće i ovakvih i onakvih dana. Što bi jedna moja prijateljica rekla:"Pa sada mi je lakše, kada znam da se i u drugoj kući dešavaju slične stvari... Prihvatimo da je to deo našeg života i deo odrastanja. Sve nas to nagoni da rastemo, da učimo, opraštamo, prihvatamo, da zahvaljujemo i dopuštamo, zarad opšteg dobra i zarad opšteg mira. Neka vam ona " i to će proći..." bude uvek na pameti. Jer zaista vreme leti..., godine prolaze, deca odrastaju, napuštaju nas i pronalaze svoj put. Važno je da ih na taj put ispratimo spremne, ohrabrene i srećne. Deci je važno da znaju da ih neko voli, sluša, motiviše, prihvata, da veruje u njih i na njihovu budućnost gleda sa puno optimizma.
  Zato zaglite svoje male buntovnike jako, najače što možete,  jer i oni se  plaše prelabavog stiska. Kolko god se otimali, u njima je sve jača želja da ostanu u vašem zagrljaju, a znaju da je vreme da polako jačaju i pravi svoje korake i utabaju stazu ka svojoj budućnosti. Pomozite im, razumite ih i verujte u njih da će pronaći pravi put, samo njihov put, put o kome sada maštaju, ali samo sa  prvim  samostalnim koracima počinju  da osvajaju i ostvaruju svoje snove.
                                           
          ...zahvalna, ponosna, ohrabrena, uplašena, srećna, zadovoljna,.... majka dva tinejdžera.
   

Нема коментара:

Постави коментар