![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKlIyrsEXir2FNVlE53VVETp-6uauqGxoKIoW3-j4ZlbQyMglzV3MsxpJw6GLA59ELP_dHiDm4EQ6R40sNXesKBbwQR-PcSZFgd3XN03QdMjki7NtIejoBK73o0PCFAOVYRLL7Db99M1k/s320/mudrosti.jpg)
Šta znači za vas reč nemoguće?
Da li vi u to zaista verujete ili ste to čuli od nekog drugog?
Da li su to reči vaših roditelja, učitelja, brata, sestre ili prijatelja?
Od koga ste ih prvo čuli, jer te reči ne postoje kod dece. Morao je neko da vam to kaže i obično su to vama jako dragi ljudi uz koje odrastate...
Setite se kada ste prvi put hteli nešto da poravite ili da ušijete na maminoj mašini ili pak kada ste zasukali rukave i poželeli da napravite tortu. Šta vam je majka rekla tada? Pusti to, pa ti si mala, pa to ne možeš, povredi ćeš se, izgorećeš se, neka ja ću.
Možda, kada ste hteli, da prvi put, sebi kupite nešto sami, šta su vam rekli? Znam već unapred odgovor na to pitanje. Rekli su vam nemoj, pogrešićeš, zajedno ćemo to kupiti i sl. Šta ste uradili? Da li ste u onoj većinskoj grupi koja je u to poverovala, ili ste pak oni koji su dokazali suprotno.
Upravo ja sam ta, koja je u životu slušala druge, učila iz njihove priče sve što mi je služilo, ali odluke sam donosila sama...
U životu i lepše i draže kada sebi ne postavljate limite i granice šta je to što možete raditi, kako možete živeti i dokle možete stići. Ne postoji nemoguće, naši potencijali su ogromni, samo treba puno maštati, želeti, puno raditi i verovati da se snovi ostvaraju...
Нема коментара:
Постави коментар